Šikuti Machine u MSU

MSU Zagreb, petak 21.12.2012. od 18 sati

 Izložba Šikuti Machine u MSU pružit će presjek najvažnijih dosadašnjih radova grupe. Na otvaranju izložbe izvest će se performans „Manjadura“, koji je imao premijeru prije 10 godina (24. 7. 2002. u Savičenti) i od tada se izvodi s određenim varijacijama. Izložba se sastoji od video projekcija najvažnijih radova nastalih u produkciji Šikuti Machine. Naročito je bitna dokumentaristička trilogija (Cuki, Prašćina, Teza), koja se bavi ritualima istarskih poljoprivrednika, a nagrađivana je na domaćim filmskim smotrama i revijama. Slijede dva videa na kojima su dokumentirana dva najznačajnija performansa grupe Šikuti Machine. Prvi je „Fitness“, izveden na Uskrs 2000. godine, s kojim počinje službeno djelovanje grupe, a drugi performans „Kolo“ održan je točno deset godina nakon „Fitnessa“ i njime je obilježeno ponovno rođenje grupe. Izložbu zaokružuje recentni rad „Vogrda“, kojim se odaje počast velikanu američke poezije Waltu Whitman i preispituje djelovanje grupe Šikuti Machine u kontekstu njegovog stvaralaštva. 

 

Prezentacija libra (knjige) Darka Pekice Postelja za četiri u MSU Zagreb

Onda ovako, skoro deset godina je prošlo od mojeg prvog libra Savičenta in the morning i bila je ura, a vero i hip, da izađe drugi libar, kako se već smatra da je drugi najjebeniji. Nisan izmislija ništa novoga, nego su to kratke priče koje su se od 2006. do 2010. mogle čitati u Glasu Istre pod imenom Savičenta in the morning. Te štorije (priče) smo dali prof. Mirjani Benjak u Novigrad i prof. Mauriciu Levaku u Muntić (profesori Filozofskog fakulteta u Puli), koji se nisu složili kako bi to izabrali, pa su se dogovorili da će štorije izabrati prof. Benjak, a iskati dlaku u jaji (lektorirati) prof. Levak. Tako je Savičenta in the morning postala Postelja za četiri, a ja san dobija napad jer su to kuhali pola godine. Ruku, kako da se to posloži je da senjor Đanino Božić ugledni akademski slikar, a složija je moj drug Andi Bančić.

Ova knjiga sadrži dvjesto kratkih priča, podijeljena je u osam poglavlja naslovljenih prema nazivu priča u tim poglavljima: Ovisnici, Picopolis, Zogaduri, Postelja za četiri, Popišan ud Bibe, Sijati i revolucija, Vijola gori festivali doli te Moje ferije.

Pekičina je proza topla u svojoj prirodnosti i blagom humoru. Među kratkim pričama ima i onih koje svojom kompozicijom, jezikom i stilom zasigurno spadaju u sam vrh suvremene hrvatske proze. Ovdje je bilo riječi samo o nekoliko razina, nadam se da će čitatelji sami otkriti i ostale. A sigurna sam da će uživati u prikazu života kojega, nažalost, jer nemamo Pekičinu mudrost, često nismo svjesni. Možda nas ipak podsjeti na vrijednosti koje su svuda oko nas:domaću ¨besidu¨, ¨familiju¨ bez koje koliko to mi tvrdili ne možemo, trenutke provedene z dragim ljudima, dobrom hranom i lipon kulturon.

Jedno je sigurno: ova knjiga Darka Pekice postala je dio suvremene hrvatske kratke proze, ne samo dijalektalne, a to, priznajmo, u današnjem svijetu, nije malo.

Citat iz predgovora prof. Mirjane Benjak, Kratka proza iz Savičente.

U Muzeju suvremene umjetnosti Zagreb, ćemo ga prezentirati 21.12.2012 u 18 sati, prije otvorenja izložbe Šikuti machine – Šikuti u MSU.

Bilo bi mi drago da dojdete.

Pekica